уторак, 29. октобар 2013.

JEZERO PRASIAS - PRASINA(2)

.... NASTAVLJA SE

U prethodnom postu ispričan je način gradnje stanova na jezeru, opisan je sistem, koji su Prasinci koristili da bi zaštiili naselje od požara, i koja je bila uloga biljke sada zvana čuvarkuće u svemu tome.


Međutim, nije samo čuvarkuća pomogla da se zaštiti naselje od namere, koju su imali Persijanci. 

Stanovnici na jezeru bili su obezbeđeni tokom cele godine da zveri i nenadni „gosti“ nesmetano ugroze njihovu sigurnost i udobnost života, jer su potoci koji napajaju jezero i izvori u njemu bili topli, tako da nisu dozvoljavali da se jezero zamrzne.
Oko jezera postojala je još jedna nepremostiva prepreka, koja je bila presudna za zaštitu Prasinaca i za krah Persijske vojske. Obala jezera je bila močvarna i puna živog blata, tako da je uzani most o kome priča Herodot bila jedina veza sa obalom. Močvarna obala i živo blato u njoj, onemogućilo je korišćenje čamaca a samim tim i osvajanje naselja sa obale.
To što su Prasinci smislili da izgrade svoje stanove na stubovima iznad jezera, što su izabrali takvo jezero, koje se nije zamrzavalo zimi, koje je imalo močvarnu obalu sa živim blatom i što su koristili biljku čuvarkuću na krovovima za zaštitu od kiše i vatre ukazuje da su živeli u skladu sa prirodom i da su posedovali visoku intelegenciju.
Jedan od glavnih ciljeva ovih priča je da se odgonetne položaj i savremeni naziv jezera iz Herodotove priče o Preseljavanju Peonaca, pod nazivom Prasias ili Prasiadas, a u duhu naših jezičkih pravila i u daljim pričama koristiće se  naziv jezero Prasina, ali možda još bolje Prasinsko jezero.
U bliskoj prošlosti bilo je pokušaja da se odgonetne položaj jezera i njen savremeni naziv, kao i značenje reči Prasi, ali su to bili samo pokušaji sa vidnim neuspehom. Tako grčki poznavaoci Herodota i njegove istorije tvrde da se to jezero zove Kerkina, na reci Strumi (u prošlosti Strimon) i da je dobilo ime po zelenoj boji koje ima, a da se zeleno na njihovom jeziku kaže prasinos, i kao primer navode prasin luk (prazi luk), drugi grčki naučnici tvrde da je to Dojransko jezero, u čemu se slažu i makedonski. Međutim, bugarski poznavoci Herodota tzv. trakolozi tvrde da je to sadašnje jezero Butkovo, a da je jezero Prasias dobilo ime od reči praskati (prskati, umivati se). Ovi pokušaji nisu urodili plodom jer je Herodot, kad je pisao istoriju uneo dosta zbrke, a stil pisanja mu je bio takav da dovede čitaoca u zabunu.
Da bi razrešili značenje imena jezera, položaj jezera i ime jezera, čiji se naziv sa izvesnom metatezom zadržao i do danas potrebno je izvršiti analizu priče o Persijskim izaslanicima u Makedoniji. Iz priče saznajemo da su Perdikini potomci Aminta i njegov sin Aleksandar kovali novac, da su primili Persijance, koji su tražili zemlju i vodu za Daria, u značenju da se predaju i da priznaju Daria za vladara, kao i njihov odgovor, jer su poštovali svoje majke i sestre i da su sačuvali njihovu čast.

Činjenica da su kovali novac i da su imali bogat rudnik srebra ukazuje da su Perdika i njegovi potomci imali državu iz davnih vremena, koja je neprekidno trajala nekoliko generacija, jer je za kovanje novca i izdvajanje srebra iz drugih ruda bilo potrebno znanje i veština, koje se nije sticalo preko noći. Sledeća činjenica da su primili Persijske izaslanike ukazuje da su Persijanci izgubili rat u i oko Prasinskog jezera, njihovo pogubljenje govori da su u toj borbi sedam glavešina Darijeve vojske, koje je poslao Megabaz, bili zarobljeni. Poznato nam je iz prošlosti da su samo poraženi dolazili kod pobednika da traže mir i milost pobednika. Činjenica da je Aleksandar smislio lukavstvo preobukom mladića u žensku odeždu, govori da je borba bila takva da Prasinci nisu koristili oružje već klopku u koju se je zaglibila Darijeva vojska. Kako je izgledala klopka možemo samo zamisliti, a pomoći će nam činjenica da su Prasinci bili intelegentni ljudi, i da su voleli bezbedan i siguran život još iz nezapamćenih vremena, a to je da su kamuflirali pristup do naselja i navukli Darijevu vojsku na močvarno tlo oko naselja, iz koje nije bilo mogućnosti za povratak.
Na osnovu ove analize i nabrojanih činjenica može se izvući zaključak, da je na prostoru oko jezera, a možda i na samom jezeru bila skoncentrisana vlast, koja je upravljala prostorom gde su boravili BEL i ONIA. a samim tim i državu. Ova država imala je dinastiju i kovnicu novca, imala je i pismo što se i vidi na aversu novca, koji su kovali a i organizovanu vojsku, koja je branila taj prostor. 

U narednoj priči biće reči o nastanku jezera i klimatskim promenama od najdavnijih vremena do skorašnjih dana, a u pričama koje će slediti nakon demistifikacije imena i određivanja položaja biće obrađene neke legende vezane za jezero i okolinu.

NASTAVIĆE SE ...

Нема коментара:

Постави коментар